|
Vlast ne posjeduje infomracije u svoje ime, već u ime
građana koji imaju pravo uvida u njih, što je generalno
pravilo, a svako odstupanje samo preciyno propisan izuetak,
u svrhu opravdanog interesa.
Ovo su neki od osnovnih termina koji se koriste kao
razlog za postojanje zakona o slobodnom pristupu informacijama,
sve češće priznatog ako osnovno ljudksu pravo. Pravo
na pristup informacijma za razliku od drugih prava koje
se bave slobodom informisanja, karakteristično je po
aktivnom učešću onog koji to pravo posjeduje jer se
nemu omogućava da traži, e ne čeka I pasivno prima infomracije.
U većini slučajeva to podrazumjeva inijativu, aktivnost,
inicijativu za saznanjem, a da pri tom svi imaci tog
prava uživaju pasolutnu jednakost, bez obzira da li
su pravna fizička lica ili pak mediji, odnosno novinari.
Prvo pravo ove vrste priznato je u Švedskoj prije oko
200 godina, a kasnije I u drugim skandinavskim zemljama,
SAD; Evropi itd. Medjutim ni danas njemačka nba federalnom
nivou nema poseban zakon koji definiše ovu oblast, iako
praksa nije tako restriktivna, koko se na osnovu ovog
opisa čini.
AMN je glavni inicjator izrade ovog zakona u Crnoj
Gori nakon što je na našu inicijativu fomrirana radna
grupa u spetembru 2002. godine koja je sastavila nacrt
u sradnji sa predstavnicima nevladinih organizacija
i Vlade.
Ovaj tekst zakona zajedno sa obrazloženjem predat jhe
Valdi Crne Gore u aprilu 2004. godine. Projekat je finasiran
isključivo iz stranih donacije talnije IREX'ovog medjunarodong
programa, na osnovu preporuke crnogorske radne grupe
Pakta stabilnosti.
Za sve one koji su zainteresovani za više detalja o
ovoj oblasti nudimo šitrok izbor mataerijala I međunarodnih
dokumenata na našem i engleskom jeziku. Sve više ovih
dokumenata prevodimo u procesu implementacije ovog zakona
koje je dijelom odrađen, I finansiran od strane Instituta
za otvoreno društvo iz Podgorice.
Pogledajte dokumente
(linkovi dokumenata)
|